Drago kamenje, rijetki minerali koji se odlikuju jakim lomom svjetlosti, disperzijom, čistom i lijepom bojom, prozirnošću, velikom tvrdoćom i kemijskom otpornošću. Zbog toga ih je čovjek od davnina upotrebljavao za izradu ukrasnih predmeta.
Prvo poznato drago kamenje koristilo se u izradi nakita i to su bili: ametist, jantar, žad, koralj, lapislazuli, biser, smaragd i tirkiz. Kad su ljudi bili manje znanstveno obrazovani, u kamenju je postojala i doza misterije, tada su se upotrebljavali i nosili kao amajlije. I dan danas se ponekad upotrebljavaju kao lijekovi protiv nekih bolesti.
Danas se drago kamenje nosi ugrađeno u komadima nakita ali ne više tako da simbolizira moć (kraljevske krune) nego sve više za zadovoljstvo, i uživanje u njegovoj ljepoti.
Poludrago kamenje, zastarjeli je i pogrešan termin koji se (pogrdno) upotrebljava za kamenje koje nije tako rijetko i vrijedno (granat, ahat, malahit, tirkiz itd.), a također bi bilo i jako teško definirati točnu granicu tj. razliku između dragog i poludragog kamenja.
Boja je važna karakteristika dragog kamenja iako ona u većini slučajeva nije glavni faktor za određivanje same vrste kamena zbog toga što se u prirodi pojavljuju pojedine vrste u više boja ili različite vrste kamena istih boja.
Sama boja je produkt svjetlosti i ovisi o frekvenciji svjetlosnog zračenja. Ljudsko oko zapaža samo "vidljivo" zračenje tj. elektromagnetske valove dužine približno 380-760 nm. Zračenje svake pojedine dužine vala daje utisak određene boje.
U slučaju dragog kamenja, razni metali i njihove kombinacije u strukturi kamena apsorbiraju izvjesne valne dužine svjetlosti i tako dolazi do raznih boja. Metali koji najviše utječu na boju su krom, željezo, kobalt, bakar, nikal i vanadij.
Kod nekih kamena (cirkon) na boju manje utječu strane substance, a više sama deformacija kristalne strukture koja rezultira selektivnim upijanjem svjetlosti i zbog toga promjenom originalne boje.
Boje nekih kamena mogu biti promjenjive izlaganjem direktnoj sunčevoj svjetlosti ili raznim postupcima grijanja na visokim temperaturama, a mogu se mjenjati i izlaganjem kamena X-zrakama.
